uKristu
subota, 22.08.2009.
Dječak s 5 kruhova i 2 ribe
Ivanovo evandjelje donosi izvjestaj o Isusovom tzv. “umnazanja kruha” (Iv 6.1-15).
Ovaj se izvjestaj uvrijezeno prihvaca kao Isusov tzv. “cudotvorni” proces hranjenja ogromne skupine ljudi s neobicno malo kolicinom “kruha/ribe”. Ovakvo grubo materijalisticko poimanje ovog teksta je uvrijezeno unatoc Matejevom izvjestaju (Mt 16.5-12) u kojem Isus otvoreno govori o smislu “hranjenja sa pet i sa sedam kruhova”. Kad Isus povlaci paralelu za ucenike izmedju kvasca svecenickog i kruhova kojim je Isus nahranio narod, on zeli naglasiti razliku izmedju njegova NAUKA Istine i nauka svecenickog Zakona. I unatoc ovom jasnom izvjestaju o tumacenju kvasca farizejskog i Isusovog lomljenja kruha, krscani danasnjice jos uvijek podrzavaju materijalisticku percepciju fizickog multipliciranja male kolicine psenicne tvari na cudotvoran i magijski nacin.
Medjutim, evandjelista nam misterijskim jezikom samo skrece paznju na duboki duhovni smisao NEBESKOG KRUHA – Kristova Nauka, Krista samoga kao osobe koje se prikazuje kao VIDLJIV pred masom naroda (ne samo kao inace, prikazivanje uzem krugu ucenika). Danasnje teolosko nerazumjevanje “kolicine ulomaka” (12 i 7 kosara) na koju Isus skrece paznju ucenicima u Mk 8.18-21, ostavlja isti osjecaj iz Isusovih rijeci: “I jos ne razumijete?”
Autor predaje po Ivanu visestruko naglasava na teskoce uzeg ucenickog kruga u “pracenju” Isusa, medjutim ova predaja, na izuzetno skrovit misterijski nacin ipak ostavlja tragove UCENIKA koji ipak ima kruhove i ribe potrebne za nahraniti narod – kao nesto sto je sasvim dovoljno da se narod nasiti. Dakle, kad ucenici iz uzeg ucenickog kruga rezignirano ne vide mogucnost tj. ne razumiju nacin na koji se moze “nahraniti” toliko mnostvo, ovaj DJECAK ipak ima dostatne kruhove i ribu da se ovo mnostvo nahrani.
Ovaj djecak kojega sam autor Ivanove predaje naglasava u ovom izvjestaju je:
- onaj ljubljeni ucenik izvan 12-clanog ucenickog kruga,
- onaj “bogati” mladic kojeg Isus zavoli
- onaj “bolesnik” za kojim Isus otpusta suze radosnice
- onaj “uglednik” kojeg sveccenik Ana dobro poznaje
- onaj ucenik koji bijase Isusu do krila za stolom
- onaj sustolnik u Betanijskom domu pred Pashalni tjedan
- onaj ucenik koji prvi dolazi do groba, vidje i povjerova
- onaj koji jasno vidi Isusa uskrsla na Tiberijadskom jezeru
- onaj koji treba da ostane dok se Isus ponovno ne vrati
- onaj koji svjedoci rijeci duhovnog Otkrivenja
- onaj koji svjedoci o sebi i Isusu na najosobniji nacin
To je onaj isti djecak s 5 kruhova i 2 ribe… nikako slucajni prolaznik…
Vrijeme dolazi kada ce stvarno “lomljenje kruha” zamjeniti obredne imitacije necega sto je grubo neshvaceno.
Lazarova "sahrana" i židovski običaji
Aspekt Lazarovog uskrsnuca koji nisam jos dotakao se tice NACINA na koji je Lazar navodno "sahranjen".
Prije svega, ovdje treba istaci na jednoznacnost termina "sahraniti" koji se koristi u hebrejskom jeziku i u biblijskim izvjestajima opcenito.
Iako je Lazarovo stanje opce-prihvaceno (bar od strane krscanskih teologa) kao ocigledni primjer sahranjivanja preminulog, ni u jednom mjestu ovog evandjeoskog izvjestaja ne nalazimo tu rijec... "sahraniti". Bas naprotiv, nalazimo rijec "poloziti".
Vrlo valjano pitanje, vezano uz polaganje Lazarovog tijela u pecinu, je nacin na koji se tijelo pripremilo.
I ovdje evandjeoski izvjestaj jednoznacno nam daje opis koji daje naznaku da lazar NIJE bio sahranjen na TIPICNI ZIDOVSKI nacin. U evandjeoskom izvjestaju potpuno izostaje direktna naznaka izvjestitelja "da je osoba sahranjena po zidovskom obicaju", sto je redovit slucaj u biblijskim zapisima. Pa ipak, svi podrazumjevaju da je Lazar bio zitelj uze okolice Jeruzalema gdje su se ovi obicaji striktno slijedili. Time je cudniji izostanak ove naznake jer evandjelista svakako snazno daje na znanje da je u blizini MNOGO zidova bilo prisutno.
No najsnaznija proturjecnost u teoloskoj pretpostavki da je Lazar zaista sahranjen jest nacin na koji Lazar izlazi iz pecine. On naime izlazi svezanih ruku i nogu i glave umotane u rucnik. Evandjelista daje opis koji ne pruza osjecaj tipicnog zidovskog obicaja. tj. cjelovitog umatanja pokojnikova tijela. Stovise treba primjetiti da evandjelista koristi rijec SVEZANE radije nego "umotane" ili "zavijene". Paznju moze privuci nedostatak istrazivackog fokusa na cinjenicu da Lazar ne samo sto je navodno "ozivljen" iz svog horizontalnog pokojnickog polozaja, vec je i, tako svezan kakv je bio, SAM USTAO i IZASAO iz pecine...
Sto li evandjelista ovime zaista zeli reci?
Teolozi uopce ne sagledajavaju unutrasnju logiku cijelog slijeda i opisa ozivljavanja Lazara, vec cijeli cin prihvacaju na izuzetno povrsan nacin. U teoloskom pogledu na okolnosti sahrane, oni uzimaju u obzir da je Lazar bio umotan u povoje na tipicno zidovski nacin, medjutim potpuno ignoriraju cinjenicu da tekst to NE OPISUJE. Iz neugodnog nepoznavanja (ili namjernog ignoriranja) starih inicijacijskih praksi, rimski oci rano-krscanskog doba (4 stoljeca tocnije), utemeljuju materijalisticki pogled na ovaj izvjestaj, ciji smisao oni ne mogu shvatiti u Isusovom djelovanju na drugi nacin - doli MAGIJSKI ili CUDO-VIDNI. I radije da u ovom prepoznaju Isusov primjer predkrscanske inicijacije, oni ga kategoricki i bez argumenata nijecu.
Sazetak proturjecnosti u tipicnom krscanskom teoloskom razumjevanju nacina "sahrane" je:
1. Evandjelista ne naglasava da je Lazar sahranjen PO ZIDOVSKOM OBICAJU, iako je je vise nego ocito da je trebao biti sahranjen po tim obicajima.
2. Evandjelista naglasava da je mjesto polaganja ustvari PECINA, a ne obiteljska grobnica.
3. Evandjelista izostavlja detalje o pripremi preminulog za grob (MIOMIRISI I ULJE).
4. Evandjelista naglasava opis SVEZANOSTI Lazarovih ruku i nogu i glave, sto je netipicno za sahranjeno zidovsko mrtvo tijelo.
5. Evandjelista poptuno izostavlja demantiranje Martine pretpostavke o POKOJNICKOM ZADAHU kad je Lazar izlazio.
Teolozi ove cinjenice vrlo olako previdjaju u konstrukciji zakljucka o cudotvornom "ozivljavanju" mrtvoga. Oni ih vrlo olako otpustaju kao sporedne cinjenice u opazanju, svjedocanstvu i izvjestaju evandjeliste. Na neki nacin, omalovazavaju Ivanovu procjenu vaznih detalja i namecu svoje zakljucke na osnovu necega sto sami ZELE CUTI iz ovog teksta. Vodjeni materijalisticki uvjetovanom percepcijom, radije prijanjaju za magicno prihvacanje ovog dogadjaja. Jer vjerovati da tipicno mrtvo tijelo moze biti ozivljeno jest vjerovanje u magiju, u ovom slucaju ovlastenu (navodno od Boga) i odobravajucu Isusovu magiju...proturjecnost osnovnim temeljima krscanskog vjerovanja.
Drevna inicijacija i nova kristovska inicijacija
Proces “ozivljavanja” u pred-kristovsko doba je bila poznata praksa centara za duhovnu spoznaju (iako, prilaskom Isusovu vremenu i sve opasnija i sve rijedja) - koja je bila, vrlo grubo receno, kao “studentska obrana diplomske radnje” po zavrsetku dugih “duhovnih studija”. U ovoj drevnoj praksi u duhovnim centrima ucenik je bio polozen na mirno, izolirano mjesto na 3 i po dana u stanju duboke usnulosti. Stanje u koje se ucenik uvodio je do te mjere bilo slozeno i duboko da su ucenikovi fizicki organi, ukljucujuci i srce, radili izuzetno usporenim ritmom. Na odredjen nacin ovo stanje i jest bilo izrazito opasno po zivot ucenika. Stoga i adekvatnost Isusova korigiranja u pojasnjenju Lazarove usnulosti rijecima: Lazar je uistinu umro. Medjutim, dugotrajnom zivotnom praksom ovaj krajnji domet duhovne spoznaje biva prakticno izvodiv za spremne ucenike.
Razlog za ovakav proces je lezao u nastojanju da ucenik svlada svoj "zadnji test” i da, prolaskom kroz najvisi stupanj uvodjenja u duhovnu percepciju, razvije sposobnost DUHOVNOG VIDJENJA, te da po povratku iz ovog stanja moze svjedociti o stvarnosti duhovnog svijeta. Danasnja, cesta primjedba malovjernog svijeta: “Nitko se jos nije vratio s onog svijeta da nam moze reci kako je tamo!”, je paradigma ciji smisao dobivamo jasno prikazan u svjedocanstvu koje nam Lazar pruza kroz autorstvo evandjelja po Ivanu i knjizi Otkrivenja. Jer Lazar JEST vracen s onog svijeta i on uistinu svjedoci o Kristu o kojemu danas ZNAMO kao spasitelju ljudske evolucije.
U ovoj pred-kristovskoj DREVNOJ praksi poniranja u duhovni svijet ucitelj (ili 12 pomocnika, u zadnjim vremenima prije Isusova dolaska) je MORAO svojim bicem da bude FIZICKI PRISUTAN UZ UCENIKOVO TIJELO "podupiruci" ucenikovo sigurno bivanje u duhovnom svijetu (tj. u stanju duhovne percepcije). U procesu ovog 3-dnevnog poniranja duhovni, dusevni i etericni dio ucenikovog bica su bili odvojeni od fizickog tijela ucenika. Fizicko tijelo ucenika je u zadnjoj fazi (dio cetvrtog dana) bilo liseno etericnog djela njegova bica (koje predstavlja vitalnost tj. zivotnost). Tada se kratkotrajno odvijalo utisnuce duhovnog iskustva kroz dusevno tijelo na etericno tijelo (inace, tijelo gdje se pohranjuje pamcenje). Konacnim uciteljevim zovom “Ustani” ili “Izlazi”, ucenik je u kratkom djelicu vremena prolazio kroz zdruzivanje i impregnaciju njegovog viseslojnog bica da zakljucno povrati dnevnu svijest i sva sjecanja na iskustvo duhovne percepcije. Treba primjetiti kontrast izmedju - procesa uvodjenja (kao visednevni postupni proces) i izlaznog procesa koji traje razmjerno kratkotrajno. Analogijski predlozak za ove procese danas nalazimo u svaknocnom stanju sna, ali na pocetnickoj duhovnoj skali (za razliku od Lazarova poniranja).
U primjeru Lazarova ozivljavanja ova drevna inicijacijska praksa ima slicne elemente, ali s bitnom razlikom - NOVIM impulsom koji Krist uvodi PO PRVI PUTA u povijesti ljudskog razvoja. Ovim elementom Krist upotpunjuje i nadogradjuje staro duhovno znanje i duhovne prakse. U NOVOJ kristovskoj inicijacijskoj praksi u procesu uzlaska u duhovni svijet, Isus (kao ucitelj) NIJE MORAO vise biti FIZICKI prisutan uz tijelo ucenika vec je koristio snagu svog sveprisutnog duhovnog bica - KRISTA. Snagom Kristove prisutnosti u ovom NOVOM pristupu ucitelj nije trebao vise biti FIZICKI prisutan uz tijelo ucenika koji uzlazi u duhovni svijet kroz 3-dnevni proces mirovanja. Po prvi puta u povijesti duhovnih praksi u covjecanstvu se odvija uvod u duhovni svijet na NOVI nacin. Element VJERE, kvalitativna snaga ostvarenja, prisutna u Kristu sluzi kao odrzavatelj vitalnih zivotnih funkcija u Lazarovom fizickom tijelu. Ta suptilna nevidljiva duhovna snaga Krista vraca Lazarovo duhovno zivotno bice nazad u Lazarovo fizicko mrtvo tijelo – uvrijezenim vjernickim rijecnikom danasnjice – ta ga snaga “ozivljava”.
Duhovna inicijacija kroz koju Lazar prolazi je svojevrsni primjer PRIJELAZNE inicijacije prema novoj krscanskoj inicijaciji u duhovni svijet. Trodnevno poniranje u duhovni svijet i "ozivljavanje" ucenika kojeg je Isus ljubio je izvanredno znacajan momenat u duhovnoj evoluciji ljudi tog vremena i buduceg vremena (naseg vremena). No ipak, velicina ove novog inicijacijskog cina nije bila u samom "cudu" (u cjelovitim prevodima rijec “cudo” se i ne koristi, vec rijec "znamen" ili "znak") – velicina nije u "ozivljavanju navodnog mrtvaca", vec u tome sto je ovime obiljezena prekretnica u NACINU na koji se moze razviti VIDJENJE u Bozanske Slave.
Treba shvatiti da Isus nije “ozivljavao” godinama stare mrtvace, vec su izvjestaji ozivljavanja” vezani uz osobe koje su “ozivljene” netom nakon stanja usnulosti tj. uvodjenja u duhovnu percepciju. Trodnevnost utonulosti u duhovnu percepciju u bibilijskim izvjestajima je imala prakticno znacenje, a ne slucajno ili usputno.
Hajdemo i mi da umremo s NJIME!
Redak 16 u jedanaestom poglavlju u kojem Toma zvani Blizanac pruza znacajnu poruku kojom se moze nazrijeti smisao Lazarova stanja. Medjutim, tumacenje ovog retka nam dolazi cak i u danasnju epohu, nakon 2 tisuce godina, s izrazito krivim shvacanjem o tome NA KOGA SE ODNOSI Tomin uzvik – naime, da se odnosi na Isusa!
Zasto su se teolozi davnih vremena odlucili interpretirati ovaj redak u odnosnom smislu na Isusa… a ne na Lazara (ako se slijedi kontekstualna logika i dijaloski niz)?
Ako bi slijedili jasnu kontekstualnu logiku redaka koji prethode Tominoj izjavi, shvatili bi da je temeljni objekt konteksta - Lazar i njegovo “umiranje”.
Kad evandjelista uvodi u 11-o poglavlje on zapocinje: “Bijase neki bolesnik, Lazar iz Betanije….” i time jasno naznacuje da sve sto zeli tu izraziti se usko odnosi na – LAZARA. Tako i u ovom kontekstu prije Tomine izjave, u recima 14 i 15, Isus nagovjestava jasno o KOME evandjelista izvjestava: “Tada im Isus rece posve otvoreno: Lazar je umro… Nego podjimo k NJEMU”. Kada se Toma okrece ostalim suucenicima s izjavom: “Hajdemo i mi da umremo S NJIME!”, on se dakako nadovezuje na Isusove rijeci i odnosi se na NJEGA – Lazara i Isusovu izjavu da je ON (Lazar) umro.
Zasto onda tolika kontrverza i nerazumjevanje koje je uvuceno u instinktivno prihvacanje vjernickog svijeta za ovaj redak? Cemu teoloska aproksimacija ovog retka sa znacenjem koje ustvari nije kontekstualno vezano uz Isusa?
Odgovor lezi u cinjenici da teolozi nisu shvatili ni smisao cjelog 11-og poglavlja i iz takva temelja onda i adaptacija znacenje 16-og retka. Jer kad bi slijedili kontekstualnu logiku i uzeli odnosenje rijeci “Hajdemo da i mi umremo S NJIME” na Lazara, namece se pitanje Tomine intencije: Sto je Toma htio time reci? Tada se Tomin prijedlog cini naizgled luckast i besmislen. Tada koristenje glagola u “da UMREMO s njime” ima nesto naizgled besmisleno. - - -
Medjutim, glagol “UMRIJETI” s Lazarom ima potpuno logicni i smisao ako shvatimo misterijsku narav inicijacije u duhovni svijet kroz koju je Lazar prolazio. Tomin prakticni prijedlog da i suucenici sudjeluju u procesu inicijacije u duhovni svijet je logicni odgovor na Isusov OTVOREN opis Lazareva stanja. Od tog momenta, ucenicima je jasno bilo o cemu se radi i nisu ga vise ispitivali o Lazarevoj “smrti”… niti su izrazavali na bilo koji nacin suosjecajnost za navodnu smrt njihova prijatelja.
Ako covjek pazljivo osmotri u evandjeoskom izvjestaju odsutnost suosjecajnosti ucenika za bolest njihova prijatelja onda bi mogao shvatiti da tom osjecaju i nema potrebe – jer, navodne bolesti i tipicne smrti nije ni bilo!
Tomin uzvik proizlazi iz njegova srznog usmjerenja za duhovno i zarke zelje za susret s duhovnim, a opet, cini se da mu to duhovno uvijek promice ispred ociju – fizickih…
Da je autor Ivanova evandjelja, tj. protagonista 11-og poglavlja, imao osebujnu vezu s Tomom nagovjestava nam i JEDINSTVENI izvjestaj ukazanja Krista Tomi u uskrsnom tijelu. Jedino autor Ivanova evandjelja nam donosi ovaj izvjestaj jer postoji osebujna duhovna nit izmedju Tome i Lazara, tj. duhovidnog svjedoka Tomina prosvjetljenja!
Lazarova “bolest” i “usnulost”
Jedanaesto (11) poglavlje Ivanova evandjelja je epohalni izvjestaj krscanske inicijacije. Ono sto se u ovom izvjestaju teoloski procjenjuje kao ozivljavanje “nekog bolesnika” s nekim imenom Lazar u nekome mjestu koje se zove Betanija; ozivljavanje na cudo-shvatljivi ili “neshvatljivi” nacin jest ustvari primjer drevne inicijacije koja je bivala u izmjenjena u novi oblik – krscanske inicijacije.
U cetvrtom retku ovog poglavlja Isus izrazava temeljnu znacajku Lazareva stanja: “Ta bolest nije na smrt nego da se slava Bozja ocituje u njemu (Lazaru)…” Osjecajuci tjeskobu u poruci Lazarevih sestara i njihovoj brizi za tjelesno Isus jasno nagovjestava da Lazarevo stanje nije stanje fizicke bolesti koja treba dovoditi do eventualne fizicke smrti – vec da Lazar prolazi kroz proces kojime ce se slava Bozja manifestirati u njemu.
Rijec “bolest” koja se koristi u recima 11 poglavlja se ne odnosi na FIZICKU SMRTNU BOLEST, vec na POTRESENO DUSEVNO STANJE Lazareva bica. Ova rijec nema veze s fizickim tijelom vec sa duhvnim bicem Lazara.
Treba se strpljivo obratiti paznja na cinjenicu da kad evandjelista govori o stvarnim fizickim bolestima on redovito naznacuje simptome bolesti vezane uz bolesnika. Medjutim, kada ova informacija u tekstu izostaje onda ona nije SLUCAJNO izostavljena vec zato se radi o posebnom DUHOVNOM STANJU doticnog tzv. “bolesnika”. Lazarova “bolest” nije identificirana (izrazena) nikakvim simptomima ili nazivom. Lazarovo stanje I proces kroz koji je prolazio NISU SLUCAJNI, NISU USPUTNI, NISU NASUMICNI izvjestaj koji sluzi evandjelisti da zabiljezi Isusovu bozansku velicinu. Lazarevo stanje je NAMJERNO inicirano i svrhovito izazvano – NEOVISNO od strane Lazara samog.
Kao sto sam u ranijim upisima spominjao, Lazar je ona osoba koja ima izuzetno plodnu duhovnu narav. Kad se govori o Lazarevoj “bolesti”. U misterijskom rjecniku se zeli izraziti “trudnoca” njegove duse za postupak duboke duhovne inicijacije u duhovni svijet.
U 11-om retku ovog poglavlja, u pokusaju da ucenicima objasni slozenost Lazareva stanja, Isus govori: “Lazar, prijatelj nas, SPAVA, no idem PROBUDITI ga…”. Iz narednih redaka je vrlo vidljivo da rijec “spavanje” u Isusovim rijecima NEMA ISTO ZNACENJE kao u poimanju ucenika. Ucenici imaju nepremostive teskoce u shvacanju o tome sto Isus govori o Lazarovoj “usnulosti”. Na slican nacin, teolozi svih vremena nepotpuno i povrsno interpretiraju narav Lazarove tzv. “bolesti”. Naime, teoloski pristup ide do te mjere uskovidno da teologe ni NE ZANIMA narav te bolesti… - kao, uzrok i vrsta Lazarove “bolesti” nije spomenut, pa onda nije ni vazan da se razumije!
U Isusovom nastojanju da objasni STVARNO stanje Lazarove duse se ocituje drevna misterijska terminologija. Izrazi koje evandjelista duhovidno izrazava nisu cjelovito shvaceni jos od ranog krscanskog doba. Evandjelista Ivan sam, najbolji je poznavatelj ove terminologije jer on sam, jest protagonista 11-og poglavlja - duboke duhovne preobrazbe iz Lazara u nositelja duhovidnog Otkrivenja koje mu je povjereno da objavljuje sve dok se Isus ne vrati ponovno.
Pred-kristovska duhovna inicijacija
Svijet u kojemu zivimo osim svoje osjetilno primjetljive stvarnosti ima i svoju stvarnost koju ne mozemo opazati fizickim osjetilima. Ova tzv. nadosjetilna stvarnost je od davnih i pradavnih vremena identificirana sa misterijskim terminom DUHOVNA stvarnost.
U danasnje vrijeme duhovna stvarnost svijeta i covjeka nije primjetljiva grubim fizickim osjetilima, ali je primjetljiva osjetilima duha ili duhovnim osjetilima.
Ljudi pak davnih vremena su uspjevali razviti odredjene postupke koji su pruzali razvoj ljudskih duhovnih osjetila kojima su mogli primjetiti duhovnu stvarnost svijeta i covjeka. Ove postupke su razvijali i prenosili u centrima za duhovni razvoj ili pod terminom poznatijim u egipatskoj ostavstini - misterijski centri. Kroz vremena do danas razumjevanje za ove centre je uvelike izgubljeno. Postupci koju su vrseni u ovim centrima su znacajno krivo interpretirani i, iz necjelovitog razumjevanja, stavljeni u neopravdano negativni kontekst. Ostavstina kroz ove misterijske centre je imala snazan utjecaj cak i do u Isusovo vrijeme. I iako su ovi postupci bili znacajno rijetki u to vrijeme, jos su uvijek postojali krugovi koji su prakticirali ove inicijacijske metode. Esenska zajednica u blizini Nazareta je bila jedno od takvih mjesta u kontekstu hebrejske predaje.
Jedan od postupaka koje su pohadjatelji misterijskih skola vrsili je bilo i polaganje na iznimno mirno mjesto gdje je ucenik bio uveden u stanje dubokog tjelesnog mirovanja. Svrha ovog procesa je bila da se ucenik prakticnim procesom uvede u stanje u kojem su njegova duhovna osjetila imala sposbnost da primjecuju duhovnu stvarnost. Tijelo ucenika se uvodilo u stanje apsolutnog mirovanja koje je puna tri dana uslo u stupanj iznimnog usporenja bioloskih funkcija. Stanje usnulosti je termin koji se s pravom koristio kao opis iznimno usporena rada vitalnih funkcija fizickog tijela. Ucenikova percepcija za vrijeme ta tri dana je ponirala u duhovnu stvarnost primjecujuci duhovne misterije. Tijelo ucenika je do te mjere bilo u medititativnom mirovanju da su rijetki otkucaji srca i prestanak disanja naizgled odrazavali odsutnost zivota (ili etericnog tijela ucenika).
Rijetkost ovakvih praksi lezi u cinjenici da su ljudi u Isusovo vrijeme objektvno izgubili fluidnost fizickog tijela i visih duhovnih tijela u svom bicu tako da je objektivno ova vrsta duhovne inicijacije bila iznimna opasnost.
Medjutim, neki od ucenika su ipak bili spremni...i sposobni da prodju kroz ovaj vid duhovne inicijacije. Mladic iz biblijske Betanije (hebrejska rijec za mjesto sa smokvinim drvecem) je jedan od ovih ucenika.
Betanija i hebrejsko Stablo Spoznaje
U svjetlu mojih ranijih upisa u ovom blogu "O Lazaru" treba uvidjeti da je uskrisenje Lazara centralna tocka evandjelja po Ivanovoj predaji.
Ono stoji kao prekretnica u identitetu samog autora. - Zasto? - Zato sto je autor predaje po Ivanovu evandjelju upravo... Lazar.
Autor ove predaje prolazi kroz tipicnu preobrazbu identiteta - duhovno obracenje. Otada, nositelj ranijeg svjedocansva postaje - Ivan.
Uslijed obracenja - na misterijski nacin - Lazar, od osobe koje se utjece BOZJOJ POMOCi postaje onaj koji je ispunjen BOZJOM SLAVOM, kao sto i sama imena Lazar i Ivan odrazavaju.
No da krenemo otpocetka.
Evandjelista zapocinje svoje novo svjedocanstvo rijecima koje tipicno "okrecu prve stranice":
- "... 1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte...."
Slikovitim jezikom starih hebreja, mjesto gdje je Lazar "bolovao" je Betanija. Filolozi raznih struja pridaju ovoj rijeci "betanija" dva osnovna znacenja. Iz hebrejskog, znacenje mjesto smokvina drveca ili aramejskog, znacenje mjesta jada.
I jedno i drugo nagovjestava posebnost ovog mjesta. Medjutim, hebrejska predaja nam daje srzniju vezu sa hebrejskim tumacenjem ove rijeci.
Dakle, Lazar je "bolovao" u mjestu smokvi. Smokvino drvo se javlja u Ivanovu evandjelju u jednom drugom kontekstu gdje Isus naznacuje duboki duhovni znacaj stabla smokve:
************
Iv 1. 47-48
47 Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!"
48 Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom."
************
Stablo smokve je u misterijskim centrima hebrejskog podneblja imalo duboki duhovni znacaj rajskog Drveta Spoznaje. Kada Isus izrazava pohvalu za Natanaela onda on zakljucuje da ga je vidio jos dok je Natanael bio pod Drvetom Znanja ili u misterijskom centru gdje se naucavala duhovna spoznaja.
U kontekstu pak 11-og poglavlja Ivanova evandjelja, rijec koja se koristi za Betaniju jednoznacno upucuje na cinjenicu da se radi o mjestu iznimnog misterijskog znacaja... jer je ono mjesto smokvina drveta ili misterijskog znanja. Znacenje hebrejskih slikovitih rijeci je s vremenom potpuno izgubilo smisao i unesen mu je izvanjski beznacni ili nejasni simbolicni smisao (neko mjesto Betanija, na nacin kako danas citamo slova, a ne vidimo srzno znacenje iza njih). Medjutim, ove rijeci su na slikovit nacin oznacavale vrlo PRAKTICNE stvarnosti.
U predajama drevnih naroda Drvo Spoznaje je ucestali oblik slikovitog izrazavanja za "mjesto" gdje se dogadja duhovna spoznaja. Primjerice, u drevnoj istocnjackoj predaji, nije slucajno da Gautama Buda postaje konacno prosvjetljen ispod banjanova drveta (smokvina drveta).
Prispodoba o bog-atašu i u-bog-om
Prije nego pristupim okolnostima vezanim uz uskrisenje Lazara, vrlo je umjesno dovesti u zariste razmisljanja Lukin izvjestaj o Isusovoj prispodobi o Lazaru i bogatasu.
Cjelovit izvjestaj se moze naci pod Lk 16.19-31
************
19 "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio.
20 A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima..."
************
Vrlo je interesantno primjetiti da Lazar i bogatas u Isusovoj prispodobi dolaze kao kontrastna lica ili krajnosti. Njima Isus zeli prikazati stvarnost post-grobnog postojanja. Uoci ove prispodobe Isus naznacuje nekoliko drugih prispodoba koje svrhovito vuku slusatelja u ambijent duhovne logike. Naime, Isus naznacuje principnu stvarnost koja se primjenjuje na svakog covjeka kada UMIRE u fizickom tijelu. Tako on oslikava kontrast uzrocnog djelovanja na "ovom" svijetu i posljedicnih plodova u "onom" svijetu. Dakle, kontrast se dogadja izmedju MATERIJALISITCKI usmjerenog i DUHOVNO usmjerenog, jednog koji snosi posljedice raskosnog materijalistickog zivota i drugog koji ubire plodove svog produhovljena zivota. Ovom prilikom ne zelim da ulazim u iznimnu dubinu ovog izvjestaja vec samo da prenesem onaj dio koji je vezan uz razumjevanje Lazara iz Ivanova evandjelja.
Ono sto je vazno iscrpsti iz Lukinog izvjestaja je OPISNO oznacavanje bog-atasa i u-bog-og.
Iznimno je vazno razviti osjecaj za nacin na koji hebrejska predaja(a onda kasnije i prevodi te predaje) slikovito, dakle OPISNO, naziva lica ovog prispodobnog kontrasta:
- bog-atas = onaj koji ima materijalno bogatstvo i ne treba Bozju pomoc i
- u-bogi = onaj koji nema materijalno bogatstvo i zove se nadimkom "Bog je pomoc" (ili El eazar)
Od neprocjenjive vaznosti je uvidjeti OPISNI karakter imena Lazar koji opisuje njegovu srznu esenciju (kao sto sam vec spominjao u ranijem blogu) - a ta je da se ova osoba utjece u Bozju pomoc.
Otvoreno receno, ovo ime nije proizvoljna imenicna oznaka vec svrhoviti opis onoga koji se utjece Bogu. Ekvivalentni opisni nadimak za takvu osobu u moderno vrijeme bi bilo "SVETAC". Dakle, u stara se vremena, i djelom i hebrejske ostavstine, koristi "nadimak" za osobu bogoljubne konstitucije - ime Lazar ili El azar, ili Eleazar, ili Elizar, ili tome slicno... S takvom svrhom i Luka biljezi Isusovu prispodobu u kojoj Isus "imenuje" ubogog. Ne iz proizvoljne imenicne namjere - vec iz svrhovite opisne slikovitosti... naposlijetku radi se o prispodobi!
S ovim osjecajem mozemo uci u smisao misterijskog odnosa izmedju Isusa i Isusova prijatelja - ljubljenog ucenika - Lazara u evandljelju po Ivanu.
Isus zavoli mladog "bog-atasa"
U promisljanju o svjedocanstvu "ucenika kojeg Isus ljubi" dobivamo ulazni kljuc u duboki misterij u momentu kada Isus PRIMA djecicu k sebi.
Dozivljavajuci siri kontekst ove situacije u kojoj Isus objasnjava ucenicima cije je kraljevstvo nebesko, dobivamo iznimno vazan moment kada evandjelista izrazava koga je Isus ZAVOLIO.
************
Mk 10.20 (Mt 19.21 i Lk 18.22)
20 On mu odgovori: "Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti."
21 Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom."
************
Evandjelista uvodi uglednog mladica odmah poslije Isusova polaganja ruku nad djecicom (Mk 10.13). Evandjelista nam rijecju "uglednik" naznacuje da je mladic clan uzeg zidovskog kruga kojeg zajednica dobro poznaje i CIJENI.
Prijelaz anegdote s djecice na mladica se dogadja uslijed atomosfere u kojoj evandjelista zeli prenijeti fokus na uglednog mladica. Naime, ugledni mladic kao da zeli biti dionikom tog kraljevstva nebeskog za koje Isus kaze ucenicima da se mora biti poput ove djecice. I stoga, mladic pristupi, klekne Isusu i kaze da od najmladnjih dana sluzi Bogu. Cestitost ovog mladica se moze zakljuciti iz silnog cudjenja koje ucenici i prisutni izrazavaju prema Isusu kad Isus naglasava da je lakse devi nego bogatasu u kraljevstvo... medjutim...
U razvoju ovog odnosa, evandjelista Marko naznacuje da Isus POGLEDA mladica, naznacujuci da Isus pro-gleda KROZ njegovu dusu.
Isus zatim ZAVOLI ovog mladica. Treba imati na umu da evandjelja nikada ne koriste ovakav oblik izrazavanja "ZAVOLJETI nekoga" kad je Isus u pitanju. Ovime mozemo uvidjeti da se radi o razvoju posebnog odnosa izmedju ovog mladica i Isusa.
Zatim se Isus obraca mladicu sa ISKRENIM SAVJETOM. Ovdje treba imati na umu da Isus uvijek kada nudi savjet, on razrijesava ljudsku dusu. Tako i u ovoj okolnosti, Isus iskreno savjetuje da mladic rijesi osobne veze sa "bogataskim" zaledjem i da ga onda SLIJEDI.
Ono sto se ne uocava jasno iz evandjeoskih redaka jest mladicev konacni odgovor. Teolozi su nametnuli brzopletu predodzbu ovog susreta da mladic napusta bez ikakvog unutarnjeg "ploda" na Isusove rijeci. Medjutim to je brzopleto zakljucivanje... Proturjecna potpora ovom brzopletom zakljucivanju jest Isusov odgovor na pitanje iznenadjenih ucenika (jer su svi poznavali mladog uglednika kao IZUZETNO CESTITIOG: "Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu." Teoloska predodzba da Isus govori u korist "siromasnih" ucenika s ovim rijecima je brzopleto zakljucivanje. Isus ustvari jasno naznacuje da je TESKO "bogatasima" u kraljevstvo nebesko... - - - i onda redak poslije... - - - ali nije NEMOGUCE. Ono sto ljudima izgleda nemoguce (razumjeti Isusovu paralelu s Jeruzalemskim hodnikom "Usica igle") - jer deva ne moze kroz ovaj prolaz.... Bog MOZE! Drugim rijecima Bog ce uciniti da mladi "bog-atas" udje u kraljevstvo Bozje.
************
Mk 10.23-27
23 Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: "Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!"
24 Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje!
25 Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."
26 Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?"
27 Isus upre u njih pogled i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!"
************
Izuzetna vaznost ovog izvjestaja lezi u cinjenici da je ovaj izvjestaj prisutan o sva tri evandjelja osim Ivanovog... kao da je svjedocen iz VANJSKE perspektive...
O porjeklu starohebrejskih imena
Kada se govori o staro-hebrejskim predajama i izvjestajima svakako treba uzeti u obzir cinjenicu da su sva imena u staro-hebrejsko vrijeme, pa i u Isusovo vrijeme, bila formirana iz duhovnog zaledja osobe koja je odrazavala odredjene osobine.
Slikovitost staro-hebrejskog izrazavanja nije bila stvar nasumicnog izbora ili izvanjskog zakljucivanja - kao u moderno vrijeme - vec uvida u duhovnu narav onoga/cemu su DAVALI IME. Samo ime je na najbolji moguci nacin odrazavalo najsrzniju narav nosioca imena.
Praksa PROMJENE IMENA koju nalazimo u starohebrejskoj predaji naznacuje unutrasnju preobrazbu nosioca imena ili promjenu srznim osobina nosioca imena. U biblijskim izvjestajima imamo visestruke primjere izmjene imena, uslijed znacajnih duhovnih preobrazbi nositelja imena. Tako primjerice imamo, Pavao - Savao, Toma - Blizanac, Kefa - Petar, Abram - Abraham, Saraja - Sara, itd...
Nadalje kada govorimo o duhovnim probrazbama uslijed zrelosti ili duhovnog iskustva u biblijskim izvjestajima nailazimo i do imena Lazar koje u danasnjem prevodu ima priblizno znacenje "Bog je pomoc". U dubokoj misterijskoj paraboli, ime za u-bog-og Lazara svakako nije nasumicno odabrano da bi izrazio kontrast izmedju onog kome Bog pomaze i onog kome Bog ne pomaze.
Uzimajuci Isusovo koristenje imena Lazar u ovoj prispodobi kao kljuc u razumjevanju starohebrejskog slikovitog izrazavanja da se opise nesto srzno i duhovno, mozemo imat malo vise svjetla bacenog na ime bolesnika iz Betanije, zvanog istim imenom - Lazar.
U smislu povezivanja nosioca predaje koja govori o Lazaru i dubljem smislu promjene imena u starohebrejskoj praksi napomenut cu i znacenje imena Ivan. Ime Ivan potiče iz starohebrejskog "yohanan" u značenju "u milosti Jahvinoj" ili "u slavi Bozjoj".
